Zasnivanja travnjaka može se obaviti na četiri načina: setvom, busenovanjem, vegetativnim razmnožavanjem (takozvanim čepiranjem) i sadnjom izdanaka (rizoma, stolona). Poslednja dva metoda podrazumevaju vegetativno razmnožavanje (ožiljavanje) sa delovima biljke i koriste se uglavnom kod određenih vrsta, kao što su rosulje, zubače i livadarke. Koja metoda će biti izabrana zavisi od vrste travnjaka, željene brzine zasnivanja travnjaka, opreme i finansijskih mogućnosti.

U slučaju zasnivanja travnjaka setvom, na stalnom mestu, neophodno je šest do osam nedjelja povoljnih uslova za formiranje kvalitetnog travnog pokrivača. Mehanizacija  neophodna za zasnivanje travnjaka na ovaj način obavlja se složenim mašinama, koje u jednom prohodu izvode površinsku pripremu zemljišta, setvu i valjanje površinskog sloja.

Ukoliko se travnjak zasniva busenovanjem, potrebne su tri do četiri nedelje povoljnih uslova da bi se biljke ukorenile. Busenovanje se obavlja specijalnom mašinom, a primenjuje se radi brzog formiranja travnjaka. Busen može biti prirodni i proizveden prethodnom setvom na odgovarajuće pripremljenoj podlozi.

U oba slučaja, i kod setve i kod busenovanja, neophodno je svakodnevno navodnjavanje novozasnovanog travnjaka, prihranjivanje i suzbijanje korova, sve do momenta prvog košenja.

Zasnivanje travnjaka vegetativnim razmnožavanjem (čepiranje, sondiranje) i ožiljavanje obavlja se uglavnom sa toploljubivim travama. S obzirom na to da se nalazimo u umerenom klimatskom pojasu i da dominiraju vrste trava hladnijeg klimata, zasnivanje travnjaka vegetativnim razmnožavanjem, nema veći značaj. Kada se travnjaci formiraju klasifikuju se uz pomoć različitih osnova za podelu, kao što su:  na osnovu složenosti smeše vrsta trava (proste i složene), prema mestu, odnosno položaju, nameni, intenzitetu nege i slično. Međutim, može se reći da je primarna podela travnjaka, podela na parkovske i rekreativne.