Dešava se da se dugogodišnje žive ograde pri dnu razrede, pa ih je potrebno češće orezivati i odozgo i sa strane. Žive ograde ne moraju biti strogog geometrijskog oblika, već mogu krivudati i formirati nepravilan oblik, pokazujući tako ležernost i kreativnost. Takođe, biljni materijal za živu ogradu može biti raznovrsan i različito uklopljen , čime se dobija bogatstvo tekstura i oblika.

Živice i razne zelene skulpture danas su ponoo u trendu. Izbor biljaka za zelene ograde zaista  je veliki, dok je sama primena vrlo raznolika.

Zelene ograde dele se prema nameni, načinu sadnje, obliku, visini i prema vrsti.

Prema nameni živice mogu biti zaštitne i dekorativne.

Zaštitne živice štite od nepoželjnih pogleda, sunca, vetra, prašine, izduvnih gasova, buke ali i sprečavaju prodor divljači, stoke i raznih štetočina. Ove živice trebalo bi da ispune i estetsku funkciju.

Dekorativne živice mogu biti zelene (četinari, visoki i zimzeleni lišćari) i cvetne (listopadno šiblje, cvetne puzavice). Osim toga, dekorativne živice imaju i zaštitnu ulogu.

Kada je u pitanju način sadnje živice mogu biti jednoredne, dvoredne i višeredne. Jendoredne se najčešće podižu od četinara, lišćara i cvetnog šiblja. Biljke se sade u razmaku od pola do jednog metra. Za drvoredne živice koriste se mlade biljke ligustruma, berberisa, evonimusa, hibiskusa… Biljke se obično sade u kanalima, po principu cik-cak, a na rastojanju od 30 cm. Za jedan metar, potrebno je devet biljaka. Ovakve ograde, uz redovno održavanje, brzo ispunjavaju njihovu funkciju.  Višeredne živice rade se od jedne ili više vrsta i to obično u vetrozaštitne i snegozaštitne namene.

Prema obliku živice se dele na slobodno rastuće i oblikovane. Slobodno rastuće se podižu od prirodno oblikovanih četinara (stubasta i smaragdna tuja, kleka – nebeska raketa, stubasta tisa, pačempresi), niskih lišćara, ili cvetnog šiblja (suručica, vajgela, hibiskus). Oblikovane živice se formiraju od vrsta koje dobro podnose orezivanje i brzo se regenerišu. U narodu su poznate kao žive ograde. Njihov oblik (poprečni presek) može biti različit (trapezast, trougaoni, ovalan…), ali se obavezno moraju sužavati od osnove ka vrhu.

U pogledu visine, mogu biti visoke živice, ili zeleni zidovi (preko dva metra), poluvisoke (od pola metra do dva metra) i niske živice ili bordure (ispod pola metra). Živice se mogu formirati od jedne, dve, vrste ili više vrsta. Jednovrsne su najčešće, a dvovrsne se mogu kombinovati po širini.